Otrovanje mačaka - simptomi i prva pomoć

Autor: John Stephens
Datum Stvaranja: 23 Siječanj 2021
Datum Ažuriranja: 2 Prosinac 2024
Anonim
Trovanje hranom: simptomi, dijeta i lečenje
Video: Trovanje hranom: simptomi, dijeta i lečenje

Sadržaj

Svi znamo da su mačke vrlo oprezne, ali i znatiželjne, ali kao i svako živo biće, mogu pogriješiti ili čak biti napadnute. Zbog ovih previda i napada, mačići se mogu otrovati.

Ako razmišljate o udomljavanju ili imate mačku, trovanje mačaka, simptomi i prva pomoć važna je tema o kojoj bi skrbnika trebalo što više obavijestiti jer to može uzrokovati njegovu/njenu smrt. Zato vam u PeritoAnimal -u želimo pomoći u ovoj misiji.

Glavni uzroci trovanja kod mačaka

Kao što smo ranije naveli, mačke mogu biti vrlo oprezne, ali su iznimno znatiželjne. To ih navodi na istraživanje i isprobavanje novih stvari, koje nažalost ne uspijevaju uvijek. Zbog toga često završe opijen, otrovan ili ozlijeđen nekako. Međutim, zahvaljujući spoznaji o potencijalnoj opasnosti od nekih tvari i nekih proizvoda, možemo spriječiti da se to dogodi, držeći ih izvan dosega naših ljubimaca.


U slučaju trovanja ili opijenosti većinu vremena ne možemo učiniti puno, ali možemo na vrijeme prepoznati simptome i obratite se veterinaru vjerovati što je prije moguće. Međutim, postoji nekoliko stvari koje možemo isprobati kod kuće dok je veterinar na putu, i sve dok on izričito ne kaže da ne radi ništa od toga, što ćemo objasniti kasnije.

Neki od najčešćih otrova i toksina s kojima se domaće mačke često susreću su:

  • Lijekovi za ljude (acetil salicilna kiselina i paracetamol)
  • Hrana za ljude (čokolada)
  • Insekticidi (arsen)
  • Proizvodi za čišćenje (izbjeljivač i sapun)
  • Insekticidi (neki vanjski antiparazitski proizvodi koje prskamo na svoje ljubimce i njihovu okolinu)
  • otrovnih insekata
  • otrovne biljke

Ovi proizvodi, životinje i biljke sadrže kemikalije i enzime koji su otrovni za mačke i koje se njihova tijela ne mogu metabolizirati. Više ćemo govoriti o tim proizvodima, njihovim učincima i načinu liječenja u odjeljku o liječenju.


Simptomi trovanja kod mačaka

Simptomi trovanja kod mačaka, nažalost, vrlo su raznolike jer ovise o podrijetlu trovanja i stupnju opijenosti. No u nastavku vam prikazujemo najčešće simptome i znakove otrovane mačke:

  • Povraćanje i proljev, često s krvlju
  • pretjerano lučenje sline
  • kašljanje i kihanje
  • iritacija želuca
  • Nadraživanje područja kože koje je došlo u dodir s otrovom
  • otežano disanje
  • Grčevi, drhtavica i nehotični grčevi mišića
  • Depresija
  • Proširene zjenice
  • Slabost
  • Poteškoće u koordinaciji u ekstremitetima zbog neuroloških problema (ataksija)
  • Gubitak svijesti
  • Često mokrenje (za često mokrenje)

Prva pomoć i kako postupiti s trovanjem mačaka

U slučaju otkrivanja gore opisanih simptoma, moramo djelovati u skladu sa svakom situacijom. Najvažnije je nazvati veterinara što je prije moguće, stabilizirati životinju i prikupiti što više podataka i uzorak otrova kako bi veterinar mogao pomoći s dodatnim saznanjima o toj činjenici. Preporučuje se da niste sami jer, dok kontaktirate veterinara, druga osoba može stabilizirati mačku. Zapamtite da je u ovakvim slučajevima svaki put važan.


Sljedeći koraci su najčešći za otrovnu mačku:

  1. Ako je naš ljubimac jako slab, gotovo se onesvijestio ili je bez svijesti, trebali bismo ga staviti u a otvoreno, prozračeno i osvijetljeno područje. To nam omogućuje da bolje promatramo sve druge simptome osim što prijatelju dajemo svjež zrak. Da bismo ga podigli, moramo biti oprezni i to učiniti tako da čvrsto uhvati cijelo tijelo. Ako nemate vanjski prostor u kući ili stanu, kupaonica ili kuhinja obično su dobro osvijetljeni i lako se zalivaju.
  2. Vrlo je važno pažljivo ukloniti izvor otrovanja, ako ga uspije otkriti, tako da životinja nije još više opijena, kao ni ljudi koji žive s njom.
  3. Čim dobro pogledate mačku, moramo hitno nazvati veterinara, koji će vam sigurno pokazati kako postupiti u ovoj situaciji. Što prije kontaktirate stručnjaka, veća je vjerojatnost da će mačka preživjeti.
  4. Trebali bismo identificirati izvor trovanja, ako je moguće, jer će to biti jedna od prvih stvari koje će veterinar pitati. Tek tada će biti moguće znati hoće li biti potrebno navesti životinju na povraćanje ili ne. Pažnja! Ne bismo trebali poticati povraćanje samo zato što mislimo da je to najbolje rješenje za izvlačenje otrova. Treba zapamtiti da ako se radi o nečemu što se unosi više od dva sata, čin povraćanja neće nimalo pomoći i samo će oslabiti mačku.
  5. Ako je životinja u nesvijesti, nikada ne bismo trebali pokušavati natjerati je da proguta nešto što će izazvati povraćanje.To je slučaj unosa korozivnih tvari poput kiselih i alkalnih tvari (voda za izbjeljivanje itd.) I naftnih derivata (benzin, kerozin, upaljač itd.). U takvim se situacijama ne smije izazvati povraćanje jer to može uzrokovati nagrizajuće opekline i oštećenje jednjaka, grla i usta.
  6. Ako možete identificirati otrov trebao bi veterinaru dati onoliko podataka koliko naziv proizvoda, njegov aktivni sastojak, jakost, približna količina onoga što je moglo biti progutano i prije koliko je mačka otrovana, među ostalim indikacijama ovisno o vrsti otrova koji je proizveo trovanje.
  7. Ne smijemo mu davati vodu, hranu, mlijeko, ulja ili nijedan drugi kućni lijek dok sa sigurnošću ne saznamo koji je otrov progutan i kako dalje, pa je bolje pričekati veterinarske indikacije. To se događa jer ako ne znate što se događa s mačkama, bilo koja od ovih namirnica može proizvesti učinak suprotan onome što očekujemo, pogoršavajući tako stanje našeg prijatelja.
  8. Ako želite dati nešto za piće dok čekate veterinara, a veterinar to ne kontraindicira, tada je moguće dati štrcaljku vode ili slane vode.
  9. Ako odlučimo da zbog podrijetla otrova moramo mačku povrijediti, moramo se pridržavati određenih pravila za izazivanje povraćanja kako bismo izbjegli nepotrebna oštećenja tijekom procesa. Ova pravila bit će navedena kasnije u ovom članku.
  10. Iako možemo natjerati mačku na povraćanje, dio otrova već je apsorbiran u crijevima, pa, moraju pokušati usporiti napredovanje ove apsorpcije otrova. To je moguće putem aktivnog ugljena, koji ćemo kasnije objasniti kako ga koristiti.
  11. Ako se kontaminacija dogodila nekim prahom ili uljnom tvari i prilijepila se za životinjsko krzno, trebali bismo je protresti intenzivnim četkanjem u slučaju da se radi o prašini ili upotrijebiti sredstvo za čišćenje ruku koje uklanja masne tvari. Ako još uvijek ne možete ukloniti otrov iz krzna, trebali biste odrezati komad krzna, jer je bolje ukloniti ga na ovaj način nego žaliti zbog pogoršanja stanja životinje.
  12. Ako je mačka budna i ošamućena, a veterinar nam neće reći drugačije, pametno je dati joj da pije svježu vodu jer mnogi otrovi koje mačke unose utječu na bubrege i jetru. Dajući vam svježu vodu, malo smanjujemo utjecaj na te organe. Ako ne možete sami popiti, vodu možete dati kroz špricu.
  13. Prije odlaska veterinaru ili prije nego što on stigne u vašu kuću, ako je moguće, mora zadržati uzorak otrova kojim je mačka otrovana, zajedno s ambalažom, naljepnicom itd., koji mogu biti dio tog otrova. Na taj će način veterinar imati što više informacija kako bi pomogao našem prijatelju.

Slijede tretmani za različite uzroke trovanja mačaka

Ovdje su načini liječenja najčešćih uzroka trovanja kod mačaka, koje bismo trebali učiniti samo ako nam veterinar to kaže ili ako doista nemamo drugu mogućnost. U idealnom slučaju, ova mjerenja provodi a profesionalni. Također provjerite simptome trovanja kod mačaka od različitih otrova:

  • Arsen: Arsen je prisutan u insekticidima, pesticidima i otrovima za štetnike i glodavce. Najčešći simptomi u ovom slučaju su akutni proljev, koji se može pojaviti i krvlju, uz depresiju, slab puls, opću slabost i kardiovaskularni kolaps. Ti se simptomi javljaju zbog akutne upale uzrokovane arsenom u različitim unutarnjim organima, poput jetre ili bubrega. U tom slučaju, ako je mačka otrov unijela u roku od dva sata, hitno liječenje mora biti izazivanje povraćanja, nakon čega slijedi oralna primjena aktivnog ugljena, a nakon sat ili dva trebaju se primijeniti želučani zaštitnici poput pektina ili kaolina.
  • Šampon, sapun ili deterdžent: U tim slučajevima simptomi su blaži i lakše se liječe. Mnogi od ovih proizvoda sadrže kaustičnu sodu i druge nagrizajuće tvari, pa se povraćanje nikada ne smije izazvati. Simptomi su omaglica, povraćanje i proljev. Ako se radi o maloj unesenoj količini, a veterinar nam ne kaže drugačije, dobar način da pomognete tijelu mačke i liječite to trovanje je davanje vode mački.
  • Lijekovi za ljude: To je velika opasnost koja je uvijek prisutna, a da mi toga nismo svjesni, jer mislimo da su dobro čuvani. Osim toga, problem nije samo to samopouzdanje koje imamo, već ponekad i nedostatak znanja, pa im na kraju dajemo neke od ovih lijekova za smanjenje temperature ili smirivanje drugih simptoma. Ovo je velika pogreška, budući da većina ovih lijekova nije za pse ili mačke, pa iako im dajem minimalnu dozu ili onu koja se preporučuje djeci, na ovaj način možemo opijeti naše pratitelje. Iz tog razloga, nikada ne liječite vašeg ljubimca bez savjetovanja s veterinarom. Također, trebali bismo znati da se većina ovih lijekova izlučuje jetrom nakon što se metabolizira, ali mačke se ne mogu metabolizirati dovoljno lijekova ili vitamina. U nastavku prikazujemo najčešće lijekove za nas, ali koji ozbiljno štete zdravlju naših mačaka i mogu čak uzrokovati njihovu smrt:
  1. Acetil salicilna kiselina (Aspirin): Kao što znamo, vrlo je čest analgetik i antipiretik. No, kod mačaka ima vrlo negativan učinak, poput povraćanja (ponekad s krvlju), hipertermije, ubrzanog disanja, depresije i smrti.
  2. Acetaminofen: To je protuupalno i antipiretičko sredstvo koje ljudi široko koriste i vrlo je učinkovito. Ali opet, to je a smrtonosno oružje za mačke. Oštećuje jetru, potamnjuje desni, proizvodi slinjenje, ubrzano disanje, potištenost, tamni urin i može rezultirati smrću životinje.
  3. Vitamin A: Obično imamo vitaminske komplekse kod kuće u trenucima kada želimo izbjeći prehladu ili druge uobičajene bolesti. Ovi vitaminski kompleksi uključuju vitamin A. Osim toga, ovaj vitamin se može pronaći u nekim dodacima prehrani i u nekim namirnicama poput sirove jetre, koje su ponekad meta znatiželje mačaka. Višak ovog vitamina uzrokuje pospanost, anoreksiju, ukočenost vrata i zglobova, crijevnu opstrukciju, gubitak tjelesne težine kod mačaka, uz neugodne položaje poput sjedenja na stražnjim nogama, ali podizanja prednjih nogu ili ležanja, ali ostavljajući sve to. Težina ekstremitete, a da se zapravo ne opuste.
  4. D vitamin: Ovaj vitamin se može naći u vitaminskim kompleksima, ali i u rodenticidima te u nekim namirnicama. Hipervitaminoza D izaziva anoreksiju, depresiju, povraćanje, proljev, polidipsiju (velika žeđ) i poliuriju (vrlo često i obilno mokrenje). To se događa zbog bubrežnih i hemoragičnih oštećenja koja se događaju u probavnom i dišnom traktu.
  • Katran: Tar je uključivao nekoliko proizvoda poput krezola, kreozota i fenola. Nalazi se u kućnim dezinficijensima i drugim proizvodima. Otrovanje u slučaju mačaka tim proizvodima obično se događa apsorpcijom kroz kožu, iako se može dogoditi i gutanjem. Ova opijenost uzrokuje stimulaciju živčanog sustava, slabost srca i oštećenje jetre, a najvidljiviji simptomi su slabost žutice (žuta boja kože i sluznice zbog povećanog bilirubina), gubitak koordinacije, pretjerani odmor, pa čak i stanje kome, ovisno o razina trovanja može uzrokovati smrt. Ne postoji poseban tretman. U slučaju da je nedavno progutan, moguće je primijeniti slane otopine i otopine ugljena, zatim bjelanjke kako bi se ublažili korozivni učinci otrova.
  • Cijanid: Nalazi se među biljkama, otrovima glodavaca i gnojivima. U slučaju mačaka, trovanje cijanidom najčešće se javlja unošenjem biljaka koje sadrže spojeve cijanida, poput trske, lišća jabuke, kukuruza, lanenog sjemena, sirka i eukaliptusa. Simptomi kod mačke otrovane ovom tvari obično se pojavljuju 10 do 15 minuta nakon uzimanja i možemo vidjeti povećanje uzbuđenja koje se brzo razvija u poteškoće s disanjem, što može dovesti do gušenja. Liječenje koje veterinar treba slijediti je neposredna primjena natrijevog nitrita.
  • Etilen glikol: Koristi se kao antifriz u rashladnim krugovima motora s unutarnjim izgaranjem i općenito je poznat kao antifriz za automobile. Okus ovog spoja je sladak, nešto što životinju još više privlači i tjera da je konzumira. No, mačke ne razlikuju slatki okus, u slučaju mačaka to se ne događa često i ponekad unose tu tvar. Simptomi se pojavljuju vrlo brzo nakon gutanja i mogu stvoriti osjećaj da je naš mačka je pijana Simptomi su povraćanje, neurološki znakovi, letargija, gubitak ravnoteže i ataksija (poteškoće u koordinaciji zbog neuroloških problema). Ono što treba učiniti u tim slučajevima je izazvati povraćanje i dati aktivni ugljen nakon čega slijedi natrijev sulfat između jednog i dva sata nakon što je progutao otrov.
  • Fluor: Fluorid se koristi u otrovima štakora, ljudskim proizvodima za čišćenje usta (pasta za zube i tečnost za ispiranje usta) i ekološkim akaricidima. Budući da je fluorid otrovan za pse i mačke, nikada ne smijemo koristiti zubnu pastu za ispiranje usta. Za njih se prodaju posebne paste za zube koje nemaju fluor. Simptomi su gastroenteritis, živčani znakovi, povećani broj otkucaja srca i ovisno o stupnju trovanja uključujući smrt. U slučaju teškog trovanja, kalcijev glukonat treba odmah primijeniti intravenozno ili magnezijev hidroksid ili mlijeko oralno kako bi se te tvari spojile s ionima fluora.
  • Čokolada: Čokolada sadrži teobromin, kemikaliju koja pripada metilksantinima. Kod ljudi ne proizvodi štetne učinke, budući da imamo enzime koji mogu metabolizirati teobromin i pretvoriti ga u druge sigurnije elemente. S druge strane, mačke nemaju te enzime, zbog čega ih mala količina opija. Dakle, to je ljudska hrana koju možemo voljeti i zato je često dajemo svom ljubimcu kao nagradu i to je velika greška. Simptomi trovanja čokoladom obično se javljaju između šest do dvanaest sati nakon uzimanja. Glavni simptomi i znakovi su stalna žeđ, povraćanje, slinjenje, proljev, nemir i natečeni trbuh. Nakon nekog vremena simptomi napreduju i javlja se hiperaktivnost, drhtavica, učestalo mokrenje, tahikardija, bradikardija, respiratorni distres, zatajenje srca i disanja. Liječenje prve pomoći u ovom slučaju je, čim primijetite gutanje, potaknite mačku na povraćanje i dajte aktivni ugljen oralno. Ako je čokolada progutana nakon dva sata ili više, povraćanje neće biti od velike pomoći jer se proces probave želuca već dogodio. Stoga moramo pijanu mačku odvesti izravno veterinaru kako bi odmah mogao liječiti simptome odgovarajućim materijalom.
  • Grožđice i grožđe: Ovaj slučaj trovanja nije baš čest, ali se ipak događa. To se događa više kod pasa nego kod mačaka. Poznato je da je toksična doza kod pasa 32 g grožđica po kg tjelesne težine i 11 do 30 mg po kg tjelesne težine u slučaju grožđa. Stoga, znajući ovu procjenu, znamo da će za mačku toksične doze uvijek biti manje količine. Simptomi uključuju povraćanje, proljev, izrazitu slabost u žeđi, dehidraciju, nemogućnost stvaranja urina i na kraju zatajenje bubrega, što može dovesti do smrti. Kao prvu pomoć trebali biste izazvati povraćanje kod svog ljubimca, a zatim ga odvesti veterinaru gdje će, uz ostale potrebne stvari, mokrenje biti izazvano intravenoznom terapijom tekućinom.
  • Alkohol: U ovom slučaju trovanja životinja, najčešći alkoholi su etanol (alkoholna pića, dezinfekcijski alkohol, fermentacijska masa i eliksiri), metanol (sredstva za čišćenje poput brisača vjetrobrana) i izopropil alkohol (dezinfekcijski alkohol i aerosoli za buhe za kućne ljubimce napravljeni alkoholom). Izopropil alkohol ima dvostruko veću toksičnost od etanola. Toksična doza je između 4 i 8 ml po kg. Ove vrste toksina ne apsorbiraju se samo gutanjem, već i apsorpcijom kroz kožu. Mačke su posebno osjetljive na ove alkohole pa ih trebamo izbjegavati trljati sredstvima protiv buha koja nisu prikladna za mačke i koja sadrže alkohol. Simptomi se pojavljuju unutar prvih pola sata do sat vremena od opijenosti. Javljaju se povraćanje, proljev, gubitak koordinacije, dezorijentacija, drhtavica, otežano disanje, a u najtežim slučajevima, zbog ovog respiratornog zatajenja, završava smrću životinje. Kao prvu pomoć morate prozračiti mačku, odnosno pomaknuti životinju na vanjsko mjesto bez izravnog izlaganja suncu, a ako se nedavno dogodilo uzimanje alkohola, izazvati povraćanje. Nemojte mu davati aktivni ugljen, budući da u ovom slučaju neće imati učinka. Zatim idite kod veterinara kako biste vidjeli i djelovali prema potrebi.
  • Klor i izbjeljivač: Sredstva za čišćenje kućanstva i ona koja se koriste za bazene sadrže izbjeljivač e. stoga. sadrže klor. Ponekad vidimo da naši kućni ljubimci vole piti vodu iz kante za čišćenje koja sadrži te miješane proizvode, piti svježe obrađenu vodu u bazenu i okupati se u njoj. Simptomi su povraćanje, vrtoglavica, slinjenje, anoreksija, proljev i depresija. Kao prvu pomoć, trebali bismo polako davati mačku mlijeko ili mlijeko s vodom kao štrcaljku u bunaru i pustiti je da pije sama. Nikada ne smijemo izazivati ​​povraćanje, ono će povraćati samo od sebe, a uzrokovanje još većeg povraćanja učinit će ga slabim i oštetiti probavni trakt, to je zato što izbjeljivač i klor nagrizaju želudac. Ne smije se davati aktivni ugljen jer to neće imati učinka. U slučaju da ga niste unijeli, a trovanje se dogodilo kroz kožu, mačku biste trebali okupati blagim šamponom za mačke i isprati s puno vode kako ne bi ostali ostaci. Konačno, mora otići veterinaru na pregled.
  • Insekticidi: Insekticidi uključuju proizvode koji sadrže karbamate, spojeve kloriranih ugljikovodika, permetrine ili piretroide i organofosfate, a svi su toksični za našeg ljubimca. Znakovi trovanja u ovom slučaju su učestalo mokrenje, prekomjerno lučenje sline, otežano disanje, grčevi, ataksija i napadaji. U tom će slučaju prva pomoć biti davanje aktivnog ugljena nakon čega slijedi izazivanje povraćanja s 3% vodikovim peroksidom. U svakom slučaju, indikacija je da ga odvedete veterinaru.

Pogledajte video o stvarima koje imamo po kući i koje prijete mačkama ako nismo oprezni:

Savjeti o dozi i oralnoj primjeni

  • indukcija povraćanja: Trebali bismo nabaviti 3% otopinu vodikovog peroksida (vodikov peroksid) i dječju štrcaljku za oralnu primjenu otopine. Nikada ne bismo trebali koristiti otopine s većim koncentracijama vodikovog peroksida, poput nekih proizvoda za njegu dlake, jer će to više naškoditi mački nego joj pomoći. Da biste pripremili ovu otopinu i primijenili je, morate znati da je doza 3% vodikovog peroksida 5 ml (žlica kave) na svakih 2,25 kg tjelesne težine i da se primjenjuje oralno. Za prosječnu mačku od 4,5 kg potrebno vam je oko 10 ml (2 mjerice kave). Ponovite postupak svakih 10 minuta za najviše 3 doze. Ovu oralnu otopinu možete primijeniti ubrzo nakon trovanja, upotrijebite 2 do 4 ml po kg tjelesne težine ove 3% -tne otopine vodikovog peroksida.
  • Učinkovit način da mačka proguta oralnu otopinu: Umetnite štrcaljku između zuba i jezika mačke kako biste lakše unijeli tekućinu i lakše je progutali. Nadalje, nikada ne smijemo unositi svu tekućinu odjednom, već 1 ml odjednom i čekati da proguta te ponovno uliti još 1 ml.
  • Aktivni ugljen: Normalna doza je 1 g praška za svaki kilogram tjelesne težine mačke. Prosječna mačka treba oko 10 g.Moramo otopiti aktivni ugljen u što manjoj količini vode kako bismo stvorili neku vrstu guste paste i koristiti štrcaljku za oralnu primjenu. Ponovite ovu dozu svaka 2 do 3 sata za ukupno 4 doze. U slučaju teškog trovanja, doza je 3 do 8 g po kilogramu tjelesne težine jednom svakih 6 ili 8 sati tijekom 3 do 5 dana. Ova se doza može pomiješati s vodom i primijeniti oralnom štrcaljkom ili želučanom sondom. Aktivni ugljen prodaje se u tekućem obliku već razrijeđen u vodi, u prahu ili u tabletama koje se također mogu otopiti.
  • pektin ili kaolin: Mora ga dati veterinar. Preporučena doza je 1 g do 2 g po kg tjelesne težine svakih 6 sati tijekom 5 ili 7 dana.
  • Mješavina mlijeka s vodom: Korištenje mlijeka u slučajevima trovanja mačaka vrlo je ograničeno, pa je dobro tome posvetiti veliku pozornost. Možemo dati mlijeko ili 50% razrjeđenje mlijeka s vodom kada želimo da djeluje na određene otrove, poput fluorida, tako da je prolaz kroz tijelo manje štetan. Odgovarajuća doza je 10 do 15 ml po kilogramu tjelesne težine ili što god životinja može konzumirati.
  • Natrijev nitrit: mora davati veterinar. Treba primijeniti 10 g u 100 ml destilirane vode ili izotonične otopine soli u dozi od 20 mg po kg tjelesne težine životinje pogođene cijanidom.

Ovaj članak služi samo u informativne svrhe, na PeritoAnimal.com.br nismo u mogućnosti propisati veterinarske tretmane niti provesti bilo koju vrstu dijagnoze. Predlažemo da svog ljubimca odvedete veterinaru u slučaju da ima bilo kakvo stanje ili nelagodu.